Treba naglasiti da sami lijekovi bez promjene stila života i adekvatne ishrane imaju veoma mali uticaj. Prave rezultate dobijemo tek kada sprovodimo sve mjere istovremeno.

Potrebne su promjene životnih navika

Promjene životnih navika obuhvataju sljedeće mjere: 

-Samokontrola (vođenje dnevnika prehrane i evidencije aktivnosti), 

-kontrola ili modificiranje podražaja koji aktiviraju jedenje (grickanje uz film,veći obroci prije spavanja itd), 

-stil prehrane (sporija konzumacija hrane), 

-planiranje obroka, plansko kupovanje namirnica (ne kupovati namirnice koje nam pogoršavaju problem), 

-izbjegavati prevoz na svim destinacijama ispod 2 km,

-ostaviti pušenje i konzumaciju alkohola.

Izbor namirnica koje poboljšavaju osjetljivost na inzulin, kamen je temeljac kod pravljenja plana ishrane za osobe sa inzulinskom rezistencijom. Ja dajem prednost uravnoteženoj prehrani koja se bazira na MNT prehrani (Medicinsko nutritivna terapija) a koju onda prilagođavamo individualno svakom pacijentu u zavisnosti od njegovog zdravstvenog stanja, debljine te cilja koji želimo da postignemo.

Potrebno je prvo odrediti ukupnu količinu energije (kalorije) koju pacijent smije dnevno da unosi.To nam zavisi od zbira bazalnog (individualnog) i radnog metabolizma i onda to treba pretvoriti u namirnice sa kojima pravimo obroke. 

Mora se unositi svih 6 grupa namirnica (hljeb i zamjene, meso, mlijeko, voće, povrće i masnoće) ali u tačno određenim količinama. Na taj način unosimo dovoljnu količinu makro i mikronutritijenata da bi postigli cilj a da ne bi narušili potrebni balans organizma te pogoršali zdravstveno stanje.

Preporuke su da pacijenti imaju minimalno 4 obroka a poželjno i više koji če biti raspoređeni u 2-3 glavna obroka a ostalo užine. Potrebno je  individualizirati plan ishrane vodeći računa o dnevnim obavezama pacijenta. 

Hrana koju moramo maksimalno reducirati su prosti ugljikohidrati a koji se nalaze u slatkišima, sokovima, energetskim pićima. Također treba izbjegavati peciva od bijelog brašna a naglasak staviti na integralno i clelovita zrna žitarica.

 Neefikasnim su se pokazale dijete sa izrazito niskim udjelom ugljikohidrata. Treba preferirati ugljikohidrate s niskim glikemijskim indeksom/glikemijskim opterećenjem (zamjena rafiniranih žitarica s cjelovitim žitaricama, voćem i povrćem i eliminacija slatkih pića s visokim glikemijskim indeksom). 

Što se tiče glikemijskog indexa granica bi bila na 60, gdje su namirnice sa indexom preko 60 nepovoljne za osobe sa inzulinskom rezistencijom a one ispod povoljnije. 

Jako je bitno da pravimo složene obroke koji ce se sastojati od složenih ugljikohidrata (npr.integralni hljeb), proteina (meso, mliječni proizvodi) i da u svakom obroku budu vlakna  (prilog od povrća,  salata). Na taj način snižavamo dodatno glikemijski index te smanjujemo hiperinsulinemiju. 

Vlakna su nam ključna te ishrana osoba sa insulinskom rezistencijom mora da sadrži preko 30 g/dan.

Fizička aktivnost

Za osobe s inzulinskom rezistencijom preporučujemo redovnu fizičku aktivnost.Fizička aktivnost može povećati uticaj pravilne ishrane, poboljšati metaboličke rezultate i može pomoći u održavanju gubitka tjelesne težine tijekom vremena.

 Vježba također može biti korisna osim njezinog učinka na gubitak tjelesne težine selektivnijim uklanjanjem abdominalne debljene kao faktora koji možda i najznačajije negativno utiče na efikasnost inzulina.

Općenito, predlažemo da pacijenti odaberu režim koji im se sviđa i koji praktično mogu uključiti u svoje dnevne rutine. Također savjetujemo pacijentima da preferiraju aerobni trening i uz manji udio težinskih trening ako je moguće. Standardna preporuka za vježbanje je najmanje 30 minuta tjelesne aktivnosti umjerenog intenziteta (kao što je brzo hodanje) dnevno. Čini se da povećanje razine tjelesne aktivnosti dodatno pojačava povoljan učinak.

Međutim, programi koji kombiniraju aerobni trening uz manji udio težinskog mogu biti učinkovitiji od bilo koje komponente pojedinačno za poboljšanje parametara inzulinske rezistencije.

Dodavanje manjeg obima težinskog treninga aerobnim vježbama ima veći učinak na metaboličke parametre (težinu, opseg struka, hiperglikemiju i hipertrigliceridemiju) nego samo aerobne vježbe. Jako je bitno da ste stalnio u zoni komfora,da dišete pravilno i bez napora te da broj otkucaja srca ne prelazi 130/min.

Lijekovi:

Postoji veliki broj lijekova koji vam doktori mogu prepisati u liječenju oboljenja koji su povezani sa inzulinskom rezistencijom.Sve zavisi da od organskog sistema gdje su se već desile komplikacije kao i od cilja terapije.

Kod većine pacijenta imamo povišenu tjelesnu masu te abdominalnu debljinu koja je udružena sa porastom nivoa šečera,porastom loših masnoća u krvi,porastom krvnog pritiska te pored ranije navedenih mjera u terapiju uvodimo metformine(Glucophage, Siofor, Fordex), GLP-1 agoniste (Ozempik, Viktoza, Saxenda, Mounjaro), lijekovi za snižavanje masnoća u krvi, antihipertenzivi.

Također se može uključiti i dermatološka i ginekološka terapija ukoliko su simptomi inzulinske rezistencije izraženi na tim organskim sistemima.Terapija je rezervisana za one pacijente kod kojih već imamo razvijene komplikacije inzulinske rezistencije i kod kojih se uobičajnim mjerama u promjeni životnog stila i ishrane nije postigao željeni rezultat.

Rana detekcija simptoma, adekvatna dijagnoza te stručan plan liječenja i pračenja sprečavaju nastanak oboljenja povezanih sa inzuliskom rezistencijom. Za uspješno liječenje mora da postoji simbioza između pacijenta i zdravstvenih profesionalaca.